Ivan Klarić tek je nedavno završio Ekonomski fakultet i osnovao tvrtku, a iza njega već je prvi ozbiljni posao – Hrvatskoj lutriji prodao je mobilnu aplikaciju za 250.000 kuna.
Ivane, kako je započela Vaša poduzetnička karijera?
Završio sam fakultet u Zagrebu i prvo sam se pokušao zaposliti u jednoj velikoj poznatoj tvrtki. Javio sam se na natječaj i kroz dva do tri mjeseca i 300 prijavljenih službeno završio kao jedan od četiri kandidata u finalu, no nisam izabran. Bilo je želje za tim poslom, sviđao mi se, ali više sam htio pokrenuti nešto svoje. Nakon malo razmišljanja umjesto nastavka javljanja na natječaje odlučio sam pokrenuti privatni biznis uz podršku roditelja.
Proučavao sam koje veliko tržište nema dovoljno tehnoloških rješenja i uočio kako nedostaje dobrih rješenja na području klađenja i praćenja sportskih rezultata. Smislio sam aplikaciju koja javlja notifikacije i uživo prati stanja na sportskim događajima radi praćenja rezultata klađenja. Trenutno nema dobrog rješenja te vrste u svijetu, znatno poznatiji LifeScore prati tek pet sportova.
Završili ste ekonomiju. Jeste li baš Vi razvili aplikaciju ili netko drugi?
„Okupio sam tim mladih entuzijasta, među kojima su Marin Huljev, Petar Kujundžić, Tomislav Rajković i Marko Gereci. U tom trenutku sam ih plaćao koliko sam mogao, ali su dečki vjerovali u projekt i to ih je dovelo da od Score Alarma danas zarade sasvim pristojne novce. U formiranju tima mi je puno pomoglo i to što sam za vrijeme studija radio pa sam već prije pokretanja vlastitog posla stekao određene kontakte. Razvili smo funkcionalnu aplikaciju, ali u nju definitivno nisam uspio pretočiti sve svoje ideje. Za početak je cilj bio prikupiti nekoliko tisuća korisnika, koji će dati relevantan feedback.“
Koliko je aplikacija prikupila korisnika?
Nekih 2000-3000 na iPhoneu, 7000-8000 na Androidu i 3000 „krekiranih“ na iPhoneu.
Jeste li sami skloni klađenju?
Ne, ne kladim se više, ali jesam još u srednjoj školi, znam kako to funkcionira. Tražio sam veliko tržište na kojem se tehnološka rješenja ne primjenjuju dovoljno. Praćenje rezultata i kladionice su definitivno to tržište, posebice u istočnoj i srednjoj Europi.
Ovaj koncept koji ja sada nudim uključuje i prenošenje događaja s listića u aplikaciju jednostavnim fotografiranjem ili ručnim unošenjem koda.
Na koji način se fotografija obrađuje? Slično kao kod one aplikacije kojom se fotografiraju računi u Erste banci ili…?
Ne, listići Hrvatske lutrije imaju bar code, pa se on učitava fotografiranjem . Ako ona ima trećinu tržišta, a druge dvije trećine samo to jednom isprobaju i kupe njihov listić, to se isplatilo već tim isprobavanjem. Ako se stalno počnu kladiti u toj kući zbog toga, to je ogroman benefit. A kladi se dosta mlađe populacije, tako da bih rekao da bi broj korisnika mogao biti prilično velik.
Aplikaciju ste prodali Hrvatskoj lutriji. Jeste li pregovarali i s drugima ili ste odmah odabrali njih?
Odabrali smo njih jer su najjači. Istovremeno, oni su i najbolja referenca jer su najjači brand za igre na sreću u Hrvatskoj, član su svjetske udruge, puno bolje kotiraju vani. U Lutriji su me dočekala dva čovjeka koji su završili FER, i uslijedilo je dogovaranje o modelu, tri mjeseca planiranja…
Što je lutrija dobila tim ugovorom koji je potpisan prošlog tjedna?
Dobili su postojeći brand koji ima korisnike, studiju i razvoj, i izradu dvije aplikacije – jednu za iOS i drugu za Android. Dobili su i sva prava za Hrvatsku, ali ja i dalje mogu nuditi proizvod na stranim tržištima.
Ja sad imam dva modela s kojima mogu ići dalje. Jedan je prodaja gotovog koncepta kladioničkim kućama u Europi, a drugi direktna distribucija aplikacija korisnicima za što mi treba dobar feed – što je ključna stavka.
Možete li malo pojasniti priču oko feeda?
Rezultati sportova moraju se vući iz neke baze. Prva verzija vuče podatke iz feeda koji sam platio 300 dolara. Aplikacija koja se radi za Hrvatsku lutriju vući će feed lutrije koji je izvrstan, ali je namijenjen samo njima. Ozbiljan feed iz kojeg bi se mogli vući kvalitetni podaci za 30-ak sportova – što trenutno nitko ne nudi – košta najmanje 20.000 eura godišnje. Aplikacija koju sad imamo donosi manji prihod, tako da za dobar feed možda bude potreban i nekakav investitor, a možda i ne.
Što je s prvim modelom i pregovorima sa lutrijama i kladionicama u Europi? Koliko će to biti teško? Imate li kontakte?
Kontakte imam. Otkud ih imam? Došao sam do njih. (osmijeh) Imam kontakte u dosta zemalja i oni su bitni.
Cilj je zaraditi nešto od prodaje lutrijama. Vidio sam komentare među poslovnim ljudima na Facebooku da sam aplikaciju prejeftino prodao Hrvatskoj lutriji, ali ona mi je trebala kao referenca, kako bi pokazao da moja stvar funkcionira. Sad mi visi distribucija, a kad to bude razvijeno slijedi ulaganje u marketing. Kratkoročni cilj je prodati aplikaciju kladionicama u srednjoj i istočnoj Europi, a dugoročni globalno tržište, direktna distribucija.
Po čemu će aplikacija za Hrvatsku lutriju biti bolja od konkurentskih u svijetu?
Puno je intuitivnije rješenje, prati sve sportove, ima search, nudi notifikacije ovisno o zadanim postavkama poput danih golova tijekom utakmice, kartona, poluvremena itd. Na zanimljiv način je integirana s društvenim mrežama, ima dobar motiv za share i tweet, listić se može učitati ultra brzim skeniranjem, ali i ručnim unosom ili unosom koda. Nisam ja ništa posebno izumio, ali sam iskoristio tehnologiju i smislio koncept koji se još ne koristi.
Mnogi su ovih 250.000 kuna (+ PDV) doživjeli kao veliki uspjeh. Kako Vi to doživljavate?
Dogovoreno je da Lutrija pola novca isplati odmah, a pola po završetku izrade aplikacija. Ja živim sa oko 4000 kuna mjesečno. Mogao bih zatvoriti projekt i uzeti neke novce, ali to nema smisla. To ulažem dalje, pa se kratkoročno to ne osjeća, ali uspjeh ne bi smio izostati jednog dana.
