Kolumna Mirana Tuhtana: Kocka za duplanje

Ako ste kupili backgammon set ili igrali na nekom setu, vjerojatno ste, pored normalnih kockica, primjetili i kocku koja na sebi ima potencije broja 2 - od 2 do 64.

Kocka za duplanje je relativno nova u backgammon svijetu, pojavila se 20-ih godina prošlog stoljeća u New Yorku, a backgammon svijet ju je zavolio i danas je ona sastavni dio igre.

Početnicima je mnogo teže ovladati korištenjem kocke za duplanje nego samom igrom s figurama te je zbog toga često izbjegavaju koristiti u svojim mečevima. Ali proporučam da je krente koristiti, čak i ako niste sigurni u to što radite. Bolje odluke će doći s iskustvom, a iskustvo s korištenjem kocke. Igranje s figurama i korištenje kocke za duplanje bi trebalo paralelno učiti i vježbati jer jedno bez drugoga ne ide, te ćete tako najbrže napredovati.

Kocka na početku svake igre stoji na sredini ploče s brojem 64 okrenutim prema gore (kako nema broja 1, koristi se 64) i kaže se da je kocka centrirana na 1. Obična pobjeda vrijedi jedan bod, gammon dva boda, a backgammon tri boda.

Dok je kocka u sredini, oba igrača je mogu koristiti i to tako da prije svog poteza (prije nego bace kockice) okrenu kocku na 2 i time ponude protivniku udvostručenje uloga u toj igri. Obična pobjeda tada vrijedi dva boda, gammon četiri boda, a backgammon šest bodova.

Protivnik može ponuđenu kocku ili prihvatiti ili odbiti. Ako je prihvati, igra se nastavlja s dvostrukim ulozima te on postaje vlasnik kocke (samo on može kasnije povisiti uloge, okrenuti kocku s 2 na 4, odnosno učetverostručiti vrijednost pobjeda). Ako odbije kocku, igra se prekida te gubi jedan bod.

Najbolje da to pogledamo na primjeru:



Primjetite u donjem-lijevom kutu da je kocka za duplanje kod nas i da je okrenuta na 2. To znači da je u toku ove igre protivnik u jednom trenutku bio bolji od nas, ponudio nam je poduplavanje uloga, što smo mi i prihvatili.

Kao što to obično biva u backgammonu, situacija se preokrenula i sada smo mi veliki favoriti za pobjedu. Najveća greška koju možemo napraviti je da samo bacimo kockice, bez da smo stali na tren i razmislili o reduplanju.

Naše prednosti u ovoj poziciji: pobjegli smo s obje stražnje figure, a protivnik ima još dvije iza naše dosta jake blokade; vodimo u utrci; na potezu smo i prijetimo da ćemo ili povećati blokadu ili napasti protivničke figure. Sve to je i više nego dovoljno da okrenemo kocku na 4.

Može li protivnik to uzeti? Ako odbije, gubi dva boda (vrijednost kocke prije nego je ponuđeno reduplanje), a ako prihvati može izgubiti ili četiri boda za običan poraz ili čak osam bodova ako napravimo gammon. (Ili, u povoljnijem scenariju za njega, može dobiti četiri boda)

Probajte si vizualizirati daljnji tijek igre. Čak i da ne uspijemo realizirati prijetnje u ovom potezu, slijedeći potez opet možemo napasti protivnika ili pojačati blokadu, a imamo i dobre šanse za napraviti gammon. Imajući to na umu, vidimo da je protivniku bolje odbiti ovu kocku, izgubiti dva boda, i krenuti s novom igrom.

Ljudima je u početku teško prihvatiti da je ponekad bolje "ne biti muško" i odbiti kocku, nego prihvaćati apsolutno sve kocke nadajući se (pre)sretnom preokretu. To se pogotovo odnosi na situacije u kojima možete izgubiti mnogo gammona i gdje prihvaćanje kocke znači vjerojatan poraz od četiri boda, a odbijanje znači siguran poraz od samo jednog boda.

Kako u backgammonu ne postoje dvije iste pozicije, duplanje se ne može naučiti napamet niti u jedno popodne. Čak i mnogi svjetski igrači griješe u procjeni pozicija te uzimaju kocke koje bi trebali odbiti, i obratno. Ali što više igramo, to ćemo lakše prepoznavati "patterne" i imati bolje znanje o duplanju.

Kolumnu o backgammonu na stranicama rep.hr-a piše Miran Tuhtan, predsjednik riječkog backgammon kluba i organizator prvog backgammon turnira u Hrvatskoj. Ukoliko imate bilo kakva pitanja, možete ga kontaktirati putem maila.

Facebook komentari