INTERVJU - IVO ŠPIGEL: Zaposlenike najčešće tražimo preko kontakata

Slažete li se s nedavnom izjavom Nenada Bakića kako su manjina vlasnika hrvatskih tvrtki stvarni poduzetnici, dok su ostali svoje udjele osvojili u koruptivnoj pretvorbi ili razvili tvrtke na bezrizičnim, često koruptivnim poslovima s državom? Je li u IT-u nešto drugačije?
Ne bih se složio, možda je mislio na tvrtke koje su jače eksponirane medijski. Velika većina poduzetnika nije takva, ali su medijski eksponirani najveći, a među njima ima najviše takvih slučajeva.

Dobro, za IT mi je jasno, tu nije ni postojalo puno tvrtki prije pretvorbe?
Većina je nastala iza 90-ih, Infosistem je recimo postojao od 80-ih, Perpetuum smo osnovali 1989. godine.

Kako je išla vaša priča?
Krenuli smo prvo kao obrt, 90e smo postali poduzeće, 91. smo imali dvije tvrtke… Od četvorice koji smo pokrenuli tvrtku, dvojica smo ostali i onda nam se pridružio treći partner, te nas trojica danas činimo upravu tvrtke. Prvi posao su nam bile knjigovodstvene aplikacije, koje su bile naš vlastiti proizvod.

Što je bilo presudno za uspjeh tog prvog proizvoda? Kvaliteta, cijena, veze ili nešto drugo?
Kvaliteta proizvoda. Klijenti nisu bili ljudi koje smo poznavali.

U čemu je bila razlika između vas i drugih tvrtki?
Drugi su se puno više oslanjali na hardver, mi smo bili među rijetkima koji su krenuli s vlastitim softverom. Kontaktirali smo i nekoliko velikih softverskih kompanija u SAD-u kako bismo ih zastupali u Hrvatskoj i na naše ugodno iznenađenje – dvije su pristale – Nantucket koji je proizvodio Clipper – najrasprostranjeniji alat za izradu database programa i Wordperfect.

Je li bilo kakvih zabavnih situacija?
Kad su dolazili Amerikanci, prvi partneri iz inozemstva, i to u vrijeme održavanja Zagrebačkog velesajma, pripremili smo se, obukli smo odijela, pripremili brojna pića, opskrbili se u 'djutiću' da bismo tijekom druženja primjetili kako su odbili sva naša pića, pa čak i kave. Radilo se o tome da je Word Perfect baš kao i Novell tvrtka koju vode Mormoni, koji ne piju ni alkohol, ni kavu, ni gazirana pića…

U svakom slučaju, to su bila naša dva osnovna businessa – ERP i zastupstvo inozemnog softvera. Postali smo partneri Microsoftu, Novellu, ali smo i radili na primjeni proizvoda, gradili mreže, projektirali ih na Novellu, implementirali mail i sigurnosne sustave.

Što je s izvozom? Je li bilo toga?
Poneki proizvod u inozemstvu na ad hoc bazi, tek smo nedavno počeli sistematičnije raditi, ali uglavnom za strane tvrtke s kojima smo uspješno krenuli u Hrvatskoj i proširili suradnju na regiju 

Direktor splitske softverske tvrtke David Jakelić na blogu je svojevremeno napisao kako je za izvoz poželjno ići od softvera po narudžbi prema standardiziranim rješenjima, a onda ka softverskim proizvodima. Što mislite o tome?
Gledajući države koje su jake u IT branši, može se vidjeti različite poslovne strategije. Npr. Indijci nude usluge, Izraelci proizvode. I jedno i drugo je legitimno i moguće.

Vratimo se na Perpetuum. Kojom brzinom ste se širili? Što je bilo presudno?
Do 1999. godine postepeno smo izrasli u tvrtku od nekih 12-13 ljudi, ali je organski rast bio prespor. Kako je tada bilo teško dobiti kredit, a nismo ni bili tvrtka s vrstom imovine koja bi poslužila za dobru hipoteku, razgovarali smo s nekoliko fondova i postigli dogovor sa SEAF-om koji je ušao u tvrtku kao četvrti vlasnik. Tada smo se dosta brzo proširili na nekih 20 do 25 zaposlenih.

Preporučujete li manjim tvrtkama dokapitalizaciju kakva je bila vaša?
Da, s tim da je jedini problem što je malo takvih fondova  u Hrvatskoj. Veće tvrtke mogu se obratiti i međunarodnim fondovima. Opciju dokapitalizacije kroz VC ulaganje svakako treba imati u vidu.

Što je sa zapošljavanjem? Kako birate zaposlenike?
Nemamo neku veliku fluktuaciju ljudi, (trenutno ima oko 40), a kad zapošljavamo obično to radimo preko mreže kontakata, jer nam trebaju visokospecijalizirani kadrovi pa ih je tako lakše naći nego putem oglasa.

Koja zanimanja najviše tražite?
Developere (u području Microsofta), sistem arhitekte, nešto iskusnije sistem inženjere, konzultante i ljude iz prodaje.

Kako izgleda procedura prijave kad netko dolazi uz nečiju preporuku?
Preporuka je prvi korak, a nakon nje slijedi testiranje i razgovori s nekoliko ljudi iz tvrtke, razgovor s timom… Ulogu dodatne evaluacije kandidata povremeno dajemo tvrtki Ramiro. Jako cijenimo stručnost, ali vrhunski stručnjak koji ne zna funkcionirati kao član tima nije dobar suradnik. Bitni su nam kvalitetna atmosfera i rad u timu.

Dosta ste prisutni i u IT medijima, na Twitteru, pomaže li to u poslu?
Kolumne u Mreži (ranije u Bugu) i Forbesu pišem jer mi je to veselje, ali je bilo dosta situacija gdje mi je to pomoglo u upoznavanju jer je druga osoba već čitala moje kolumne. U poslu je svaki moment koji može poboljšati komunikaciju dobar. Inače, uvijek nastojim izbjeć konflikt interesa, tako da ne guram naše proizvode u kolumnu i ne kritiziram konkurente, čak nekad kritiziram partnere…

Što je s Twitterom? Tamo ste jako aktivni.
Točno, ponekad to mojim kolegama-vršnjacima ne bude baš sasvim jasno, pa im ja onda objasnim kako je to dobro za tvrtku.

Ima dosta IT-ovaca na Twitteru, ima i novinara. To je vrsta ljudi koja je dosta komunikativna i otvorena. Bi li Twitter mogao komunicirati s npr. medicinarima?
Nema područja djelatnosti u kojoj komunikacija nije važna. Jedan od glavnih problema u odnosu pacijent-doktor je komunikacijski. Pacijente puno toga zanima – koliko će trajati pregled, kakvi su nalazi, i tehnologija bi mogla doprinijeti tome. Moguće i Twitter.

Twitter je samo jedna od društvenih mreža, što je s ostalima?
Točno – fenomen „društvenih mreža“ ili „društvenih medija“ postao je planetaran i širi se i dalje velikom brzinom. Ja na to gledam kao na „novu paradigmu“, dakle ono što je prije desetak godina bio Web to su danas Twitter, Facebook i drugi servisi tog tipa. Za svaku kompaniju je važna komunikacija s klijentima, zaposlenicima i poslovnim partnerima i mi nastojimo pomoći našim klijentima da se snađu u tom „vrlom novom svijetu“.

Facebook komentari

Vezane vijesti